BioROOT Ekološki vodič

Kroz BioROOT Ekološki vodič saznaj više o ekološkim pojmovima sa kojima se svakodnevno susrećeš.
Klikni na slovo i saznaj više o ekološkim pojmovima.

5R

5R je skup od pet načela Zero Waste koncepta otpada koja čine: Refuse (odbij), Reduce (smanji), Reuse (ponovno koristi), Recycle (recikliraj) i Rot (kompostiraj). Vremenom su se ove načela dopunjavala pa su tako nastala „6R“, „7R“ itd. načela, a uključuju neke od sljedećih: refill (ponovno napuni), rethink (promisliti), repair (popraviti), repurpose (prenamijeniti), regift (ponovno pokloniti), repeat (ponoviti), rent (najam).

Bio

Pojam bio(loški) odnosi se na proizvode koji podliježu strogim zahtjevima proizvodnje, prerade, prijevoza i skladištenja po ekološkim načelima. Ima svoje sinonime u pojmovima „eko“ i „organski“ među kojima se „bio“ primjenjuje više na njemačkom govornom području (https://www.oekolandbau.de/bio-siegel/). Bio proizvodi imaju minimalno 95% sastojaka koji potiču iz organskog uzgoja, ne sadrže obojene supstance, pojačivače ukusa, stabilizatore ili sintetičke zaslađivače. Više informacija potraži pod pojmom eko ili organski .

Biorazgradivost

Svaki otpad koji je pogodan za aerobnu ili anaerobnu razgradnju kao što je hrana, vrtni otpad, papir i karton je biorazgradivi. Smatra se da je nešto razgradivo isključivo ako se cjelokupni proces razgradnje završi tijekom jedne godine (često je to tri do šest mjeseci) i pretvori u organsku tvar.
Biorazgradivost nije isto što i razgradivost (jer i plastika se može nakon 500 godina razgraditi na mikroplastiku ili ugljični dioksid – nijedno nije dobro za okoliš), a biorazgradivi proizvodi nisu svi kompostabilni. Vidi više pod kompostiranje.

Bioplastika

Za razliku od „obične“ plastike koju čine sintetski polimeri i dobiva se iz nafte, bioplastiku čine bio polimeri i dobiva se iz obnovljivih izvora energije. Može se dobiti iz škroba, celuloze, algi, ulja, šećera i nekih drugi bioloških sirovina pa je njena proizvodnja ekološka. Ali ipak, postoje i dalje mnogi nedostaci suprotno mišljenju kako je sve što je „bio“ dobro. Problem kompostiranja, razgradnje ili reciklaže je prisutan i kod bioplastike. Ako se neispravno odlaže, može se razgrađivati nekoliko stotina do tisuću godina, a ako završi s „običnom“ plastikom na reciklažnom odlagalištu može kontaminirati predmete koji se inače mogu reciklirati.
Bioplastika se sastoji od dvije vrste bioloških polimera (za razliku od „obične“ plastike koja ih ima 7 – vidi više pod polimeri):
-PLA (polilaktične kiseline) oblik je polimera koji se dobiva fermentacijom sastojaka poput kukuruznog škroba ili šećerne trske i čini jednu od jeftinijih bioplastika. Može ga se pronaći u pakiranjima hrane, odjeće, kozmetike i kućnog namještaja. PLA je manje gustoće (lomljiviji od uobičajene plastike) i reagira na visoke temperature.

-PHA (polihidroksialkanoati) je oblik polimera koji se dobiva fermentacijom šećera ili masti. Bolje podnosi visoke temperature naspram PLA polimera. Može ga se pronaći u pakiranjima hrane, poljoprivrednim proizvodima i medicinskim uređajima.
Više o bioplastici možete pronaći na wikipedia stranici (https://en.wikipedia.org/wiki/Bioplastic), a o njenoj reciklaži na web stranici Kružna ekonomija (https://kruzna-ekonomija.com/2019/02/15/i-bioplastika-stvara-probleme/).

BPA ili bisfenol A

BPA ili bisfenol A se uz PVC, PET i PS smatra lošijim izborom sintetskih polimera. Smatra se čak da se radi o najopasnijoj vrsti plastike. Ima veću kemijsku migraciju i lošiju reaktivnost (na povišenu temperaturu, mehaničke promjene, masti, ulja ili kiseline) pa u sam proizvod ispušta BPA sastojak. Danas je dokazano kako ovaj sastojak loše utječe na naš organizam te može poremetiti razvoj i djelovanje živčanog i reprodukcijskog sustava te pojavu neplodnosti ponašajući se poput ženskog spolnog hormona estrogena. Moguće je i da uzrokuje dijabetes, rak i narušen imunitet. Stoga je vrlo zabrinjavajuće što se od ove vrste polimera osim sportskih boca za vodu i posuda za hranu, najčešće rade bočice za dječju hranu. Uz navedeno, BPA se može pronaći direktno u samom proizvodu kao što su kreme i emulzije za tijelo. Oznaka koja se koristi za BPA sadrži broj 07 (ostala plastična ambalaža) unutar Mobiusove petlje. BPA se ne može reciklirati. Američka Administracija za hranu i lijekove (FDA) 2010. godine objavila je javni izvještaj o tome da su plastični proizvodi koji sadrže ovaj sastojak opasni za zdravlje beba i djece. Više informacija pronađi pod polimeri.

Cruelty-free

Međunarodna oznaka „cruelty-free“ (bez okrutnosti) označava da se radi o proizvodu koji u nijednoj fazi proizvodnje nije testiran na životinjama. To mogu biti prehrambeni ili kozmetički proizvodi, za osobnu njegu, sredstva za čišćenje ili odjeća. Proizvod može biti cruelty-free, dok istovremeno ne mora biti veganski proizvod, te vrijedi obrnuto. Dok cruelty-free oznaku zeca dodjeljuje PETA udruga za zaštitu životinja (https://www.peta.org/) na području Amerike, oznaku zeca u skoku dodjeljuje međunarodna Cruelty-free organizacija (https://www.crueltyfreeinternational.org/).

Eko

Pojam „eko“ odnosi se na proizvode koji podliježu strogim zahtjevima proizvodnje, prerade, prijevoza i skladištenja po ekološkim načelima. Ima svoje sinonime u pojmovima „organski“ i „bio“, među kojima se „eko“ primjenjuje za područje zemalja Europske Unije (https://ec.europa.eu/environment/ecolabel/). Da bi proizvod mogao imati oznaku „eko“ na etiketi mora imati valjani certifikat. Znak se može staviti samo na proizvode koji sadržavaju najmanje 95% ekoloških sastojaka. U slučaju da ti sastojci čine 70-95%, navodi se eko oznaka s postotkom, dok proizvodi koji imaju manje od 70% posto ekoloških sastojaka ne mogu nositi eko oznaku.
Ekološka načela podrazumijevaju proizvodnju bez upotrebe sintetičkih herbicida i pesticida, fungicida, GMO-a, te mogu uključivati namirnice životinjskog porijekla (samo one koje proizvodi životinja poput pčelinjeg voska, meda…) koje ne smiju sadržavati antibiotike ni hormone. Također, ekološka proizvodnja oslanja se na obnovljive izvore energije i recikliranje otpada.
Ekološka oznaka je EU Ecolabel Europske unije kojom se (uz oznaku Prijatelji okoliša) označavaju zeleni proizvodi. Za ekološke proizvode proizvedene u Hrvatskoj dodjeljuje se oznaka „Hrvatski eko proizvod“. Više informacija potraži pod pojmom organski ili bio .

Ekološka ambalaža

Ambalaža izrađena od materijala koji su biorazgradivi ili podložni recikliranju te nema štetan utjecaj na okoliš je ekološki prihvatljiva. Uloga ambalaže općenito je da čuva proizvod, štiti ga pri transportu i skladištenju te omogućuje njegovu uspješnu prodaju. Nakon što se proizvod iskoristi, ambalaža bi se trebala moći razgraditi, reciklirati ili ponovno upotrijebiti za dobivanje sekundarnih sirovina i drugih izvora energije. Sve se više uvodi u upotrebu biorazgradiva ili jestiva ambalaža kao i općenito smanjenje mase ambalaže u procesu njene proizvodnje.

Ekološki otisak

Ekološki otisak označava koliki utjecaj ima svaki pojedinac na Zemlju (ekološki otisak) te sposobnost Zemlje da udovolji tim zahtjevima potrošnje (biokapacitet). Drugim riječima, ekološki otisak mjeri koliko je okoliša potrebno za svakog pojedinca za održavanje određenog načina života. Uključuje naše zahtjeve prema Zemljinom ekosustavu u smislu potrošnje, a tiče se područja poput prehrane, stanovanja, transporta (vlastitim ili javnim prijevoznim sredstvima), korištenja izvora energije (struja, voda, plin…) ili odlaganja otpada. Biokapcitet i ekološki otisak izraženi su zajedničkom jedinicom koja se naziva globalni hektar (gha). Zbog toga što je potreba i potrošnja pojedinca već sada veća nego što Zemlja može uzvratiti, dolazi do posljedica poput smanjenja kvalitete zemljišta, oskudice pitke vode, povećanih troškova energije i slično. Većina zemalja u svijetu je u deficitnom ekološkom otisku što znači da trošimo više resursa Zemlje nego ih ona može obnoviti. Mijenjanjem stila življenja (npr. hodanje ili bicikliranje, veganska prehrana, smanjivanje otpada od hrane) jedan je od načina kako se može smanjiti ekološki otisak i riješiti klimatske promjene. Svoj ekološki otisak možete izmjeriti ovdje (https://www.footprintcalculator.org/).

Fair trade

Međunarodna nezavisna oznaka Fair trade koja se koristi u preko 50 zemalja u svijetu, a prevedena s engleskog jezika označava „pravednu trgovinu“. Ova oznaka je ujedno jamstvo da je proizvod proizveden u skladu s političkim standardima Fairtrade-a (https://www.fairtrade.net/). To znači da se proizvodnja i trgovina obavlja po pravednim cijenama (za proizvođača), uz poštene uvjete rada i postizanja pravednijeg dogovora za farmere i radnike u zemljana Trećeg svijeta (od kuda dolazi većina proizvoda s ovom oznakom). Fair trade proizvodi većinom uključuju kavu, kakao, banane, šećernu trsku, čaj, rižu, pamuk i ostalo. Time se samim proizvođačima omogućuje dostojan život i mogućnost obrazovanja te razvoj gospodarstva općenito. Fair trade je ujedno simbol pokreta koji se bori protiv siromaštva i zalaže za održivi razvoj u svijetu. Kupnjom proizvoda s fair trade oznakom stoga podržavate i doprinosite razvoju poljoprivrede, obrazovanja i poduzetništva te istovremeno možete uživati u visokokvalitetnim proizvodima.

Ftalati

Ftalati su plastifikatori koje se koriste u proizvodima radi povećanja fleksibilnosti, prozirnosti, trajnosti te prvenstveno za omekšavanje PVC polimera. Može ih se pronaći u proizvodima za kućanstvo, šamponima, regeneratorima. Ftalati su česti sastojci plastične ambalaže koja kemijski reagira pod mehaničkim utjecajem, pri visokim temperaturama, te u dodiru s uljem ili kiselinom pa ih se ispušta u sam proizvod. Kada se akumuliraju u tkivima, ftalati mogu uzrokovati štetu u radu jetre i pluća, te ponajviše reproduktivnih organa kao i uzrokovanje neplodnosti.

Green marketing

„Green“ odnosno zeleni marketing (https://en.wikipedia.org/wiki/Green_marketing) je dobar marketing koji ima za cilj promovirati zelene proizvode i usluge koji su sigurni za okoliš i imaju minimalan utjecaj na njega. Također se uz filozofiju zelenog marketinga povezuje i društveno odgovorno poslovanje. Zeleni marketing djeluje kroz instrumente zelenog marketinškog miksa: zeleni proizvodi/usluge, zelena ambalaža, zelena cijena (nerijetko je viša za ekološki prihvatljiv proizvod) i zelena komunikacija („greenwashing“ je ovdje isključen). Zeleni marketing temelji se na Zero Waste konceptu ili 3R formuli (reduce + reuse + recycle).

Green proizvodi

„Green“ odnosno zeleni proizvodi su ekološki prihvatljivi proizvodi čiji je utjecaj na okoliš sveden na minimum tijekom cijelog vijeka trajanja (od procesa proizvodnje, transporta, skladištenja, upotrebe i odgovarajućeg zbrinjavanja kao otpada). Oni su bez toksičnih spojeva, smanjenog ili nultog ugljičnog i plastičnog otiska, napravljeni od recikliranih i ponovno uporabljivih materijala, trajni i lako popravljivi te pomažu u očuvanju energije. Zeleni proizvodi i usluge imaju ključnu ulogu u stvaranju kružnog gospodarstva, a označavaju se certifikatima Energy star, Forest Stewardship Council, Green Seal itd. Primjeri ovakvih proizvoda su Tesla električni automobili, ekološke perilice posuđa i slično.

Greenwashing

Pojam greenwashing (zeleno ispiranje) https://en.wikipedia.org/wiki/Greenwashing označava zloupotrebu zelenog marketinga u svrhu promocije pojmova poput eko, bio, natural, prirodno, organsko, zeleno, eco-friendly i vezivanja istih uz proizvod dok on to ustvari nije (niti nema oznake tih certifikata). U tu svrhu se često na proizvodu navode slike lista, drva i sličnih simbola prirode. To uključuje i lažno navođenje kako je proizvod napravljen od reciklirajućih materijala, siguran za okolinu ili ima dobrobiti uštede energije i slično.

Kompostiranje

Kompostiranje je jedno od načela 5R i Zero Waste otpada. Kompostiranje je proces razgradnje otpada pod utjecajem zraka, sunca i mikroorganizama na organske tvari koje se mogu ponovno upotrijebiti (bio gnojivo). Ako se ispravno kompostira, u cijelom procesu se ne stvaraju štetni (staklenički) plinovi, ali vrijedi i obrnuto. Zato je bitno ispravno odvajati otpad i odlagati ga na predviđena mjesta. Dobra je stvar što kompostirati možete i u vlastitom stanu. Kompostirati se mogu ostaci od povrća i voća, ljuske jajeta, vrtni otpad, uvelo cvijeće, talog kave i vrećice za čaj, papir, karton, vuna, pamuk, ali zato se ne mogu kompostirati ostaci kuhane hrane. Vidi više ovdje
(https://www.cistoca.hr/usluge/odvojeno-skupljanje-otpada/biootpad/1350).
Svi kompostabilni materijali su biorazgradivi, ali nisu svi biorazgradivi proizvodi kompostabilni.
Vidi više pod biorazgradivost.

Kružno gospodarstvo

Kružno (cirkularno) gospodarstvo je zatvoreni krug gospodarenja zelenim proizvodima i uslugama u čijem je fokusu održivost i očuvanje okoliša. Dosadašnji način linearnog gospodarstva podrazumijeva iscrpljivanje ograničenih prirodnih resursa, zagađenje okoliša i stvaranje nepotrebnih količina opada – 386 kg je prosječna količina otpada po građaninu u jednoj godini. S druge strane, sve više uvriježeno kružno gospodarstvo uzima u obzir da se u procesu proizvodnje koristi što manje resursa, da se ti resursi i sam proizvod koriste što je moguće duže te da se stvara što manja količina otpada (koji se vraća ponovno u proces proizvodnje).

Kemijska migracija (reaktivnost ambalaže)

Kemijska migracija označava prijenos kemijskih tvari iz ambalažnog materijala u proizvod koji se nalazi u toj ambalaži. To se najčešće događa kada ambalaža ima veliki stupanj reaktivnosti, a upravo takva je općeprisutna plastika. Plastika se sastoji od monomera koji se povezuju u lance u procesu polimerizacije, međutim dio njih ostaje nepovezan pa lako migrira u sam proizvod koji se nalazi u plastičnoj ambalaži. Za više informacija pogledaj pod polimerizacija.
Kemijska migracija odnosno otpuštanje kemijskih (često štetnih) tvari povećava se pod mehaničkim uvjetima (savijanje, pritisak, žvakanje), pod utjecajem tvari koje rastvaraju (mast, ulje, kiselina) ili uslijed izloženosti visokim temperaturama (iznad 300 °C). Općenito reaktivnost plastike (ili drugog reaktivnog ambalažnog materijala) ovisi o gustoći i strukturi. Mekša i fleksibilnija plastika poput plastičnih vrećica ima veću reaktivnost nego tvrda i kruta poput čvrstih plastičnih posuda. Za razliku od plastike, staklena ambalaža je nereaktivna.

Mikroplastika

Mikroplastiku čini bilo koja vrsta plastike u obliku mikročestica, najčešće veličine manje od pet milimetara, što ju čini gotovo nevidljivom. Osim što vrlo lako završava u zračnim, vodenim ili zemljanim tokovima, pa tako i životinjskim vrstama koje žive u tim okruženjima, kružnim gospodarstvom završava na kraju i u našem organizmu. Smatra se da odrasla osoba unosi tjedno oko 5 grama plastike (mikroplastike) što je veličina jedne kreditne kartice. Opasna je za životinjski svijet (može dovesti do gušenja ili smrti), ali i ljude ako se uzme u obzir da mikroplastika privlači na sebe velike količine teških metala, virusa i bakterija. Nastaje ispiranjem sitnijih plastičnih čestica u spomenute tokove (primarna mikroplastika) ili raspadanjem većih komada plastike kroz prirodne procese utjecaja sunca, korozije, valova, vjetrova (sekundarna mikroplastika). Primjer toga je odjeća od sintetičkih materijala (poliestera, najlona, akrila) čijim se pranjem ispuštaju milijuni mikroskopskih plastičnih vlakana u vodene tokove i zrak. Mikroplastiku možemo naći posvuda – u kozmetici, hrani, pitkoj vodi, te većini industrijskih grana. Sve o izvorima, posljedicama i rješenjima za mikroplastiku možete pronaći na stranicama Europskog parlamenta (https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/society/20181116STO19217/mikroplastika-izvori-posljedice-rjesenja).

OIE

OIE je skraćenica za obnovljive izvore energije (https://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/obnovljivi_izvori_energije/) koji uključuju energiju sunca, vjetra, vode, te geotermalnu energiju (toplinska energija Zemljine unutrašnjosti i vrući izvori), biodizel, biomasu, bioplin itd. Glavna karakteristika obnovljivih izvora energije jest da se mogu neprestano obnavljati bez obzira na njihovo iskorištavanje za razliku od neobnovljivih izvora energije koji su ograničeni (ugljen, nafta, prirodni plin, uran, plutonij). Korištenjem obnovljivih izvora čuva se okoliš jer se radi o izvorima čiste energije koja nema štetan utjecaj.

Organski

Pojam „organski“ odnosi se na proizvode koji podliježu strogim zahtjevima proizvodnje, prerade, prijevoza i skladištenja po ekološkim načelima. Ima svoje sinonime u pojmovima „eko“ i „bio“ među kojima se „organski“ primjenjuje više na području Amerike (i općenito na anglofonom govornom području). Organski proizvodi (https://en.wikipedia.org/wiki/Organic_certification) imaju minimalno 95% sastojaka kontroliranog organskog podrijetla. U proizvodnji organske kozmetike dozvoljena je upotreba sastojaka biljnog ili životinjskog podrijetla (pčelinji vosak, mlijeko, med, lanolin…), te mineralnog podrijetla (npr. cink oksid), dok je zabranjena upotreba sintetskih sastojaka poput sintetskih mirisa, konzervansa, silikona, naftnih derivata, parabena ili formaldehida.
Da bi proizvod mogao imati oznaku „organski“ na etiketi mora imati valjani certifikat.
Više informacija potraži pod pojmom eko ili bio .

Prijatelji okoliša

Oznaka koja uz EU Ecolabel označava zelene proizvode, dobrovoljna je te obuhvaća različita okolišna mjerila kojim se dokazuje kako proizvod ili usluga nema negativan utjecaj na okoliš u svom cjelokupnom životnom ciklusu (od prikupljanja i obrade sirovina, preko proizvodnje, pakiranja, prijevoza, davanja usluge, uporabe i zbrinjavanja otpada nakon upotrebe). Oznaka „Prijatelji okoliša“ (https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug-4925/okolis/eko-oznake/znak-zastite-okolisa-prijatelj-okolisa/1414) dio je nacionalne politike zaštite okoliša i održivog razvoja čiji je cilj smanjiti negativni utjecaj proizvodnje i potrošnje na okoliš, zdravlje, klimu i prirodne resurse.

Prirodno

Izraz prirodno ili domaće se često veže uz proizvode za koje se smatra da su nastali ekološkom proizvodnjom, dok se najčešće radi o proizvodu dobivenom na konvencionalan način pa i korištenjem kemijskih sredstava koja nisu dozvoljena u ekološkoj proizvodnji. Organski proizvod je stoga uvijek prirodan, ali prirodan proizvod ne mora nužno značiti da je i organski. Također, u nekim državama dozvoljeno je da prirodni proizvodi sadrže minimalnu količinu od samo 1% organskih sastojaka.

Polimeri

Sve vrste plastike imaju oznaku „poli“ što znači da se radi o sintetskim polimerima. Sintetski polimeri se dobivaju iz nafte procesom polimerizacije odnosno povezivanjem osnovnih građevnih molekula (monomera) u lance. Dio monomera ostaje nepovezan stoga lako migrira u sam proizvod koji se nalazi u plastičnoj ambalaži. Ovaj proces otpuštanja još je više potaknut konstantnim korištenjem ili pranjem ambalaže kao npr. u slučaju plastičnih bočica za djecu. Postoji sedam vrsta sintetskih polimera koji se označavaju specifičnom oznakom trokuta sastavljenog od tri strelice, a unutar trokuta nalazi se broj oznake polimera i skraćenica kemijskog naziva. U ovu vrstu polimera spadaju: PET (polietilen tereftalat), HDPE (polietilen visoke gustoće), PVC (polivinil klorid), LDPE (polietilen niske gustoće), PP (polipropilen), PS (polistiren) i Ostali (BPA, polikarbonat, LEXAN…). Preporučuje se koristiti ambalažu koja ima oznaku HDPE (vrsta krute plastike koja čini najsigurniju ambalažu), LDP ili PP (čvrste i lagane strukture, odlično odbija toplinu i koristi se izradu čašica za jogurt), dok je ostale oznake bolje izbjegavati. Više o polimerima i njihovim oznakama možete pronaći na web stranici Zeleni val (https://zeleni-val.com/oznake-na-ambalazi/). Klasifikaciju je razvilo Society of Plastic Industry (https://www.plasticsindustry.org/).

PET

PET ili Polietilen teraftalat se uz PVC, PS i BPA smatra lošijim izborom sintetskih polimera.
Ovo je ujedno najčešće korišten polimer koji se i često reciklira, a može ga se naći u PET bocama (za vodu i gazirana pića) ili posudama za držanje hrane. PET reagira u dotaciju s proizvodom koji je ambalažiran u ovoj vrsti materijala, pogotovo kod višekratne upotrebe. U tom slučaju može doći do bakterijske kontaminacije (osim toga, teško ga je dezinficirati), ispuštanja kemijskih tvari koje štetno utječu na djelovanje hormona ili su kancerogeni spojevi. Polietilen teraftalat (PET) sadrži teraftalate – tvari srodne štetnim ftalatima. Pogledaj više pod ftalati. Iako se često reciklira, ova vrsta plastike se sporo razgrađuje, čak i do nekoliko stotina godina. Više informacija pronađi pod polimeri.

PVC

PVC ili Polivinil klorid se uz PET, PS i BPA smatra lošijim izborom sintetskih polimera.
Iako ova vrsta plastike ispušta dvije otrovne kemikalije koje nepovoljno utječu na rad hormona, ona je još uvijek najčešće upotrebljavana plastika s obzirom na niske cijene proizvodnje. Kako se radi o mekanoj i fleksibilnoj plastici, koristi se za izradu prozirnih plastičnih folija, omota za slatkiše ili boca od ulja. Nadalje, primjena ovog polimera je široko obuhvatna – od izrade namještaja, igračaka, auto dijelova, medicinskih pomagala (npr. šprica) i lijekova pa sve do građevinskih materijala ili odjeće. PVC se kao i PET lako reciklira, ali je to u zanemarivoj količini (1 %) zbog visokih troškova reciklaže. Više informacija pronađi pod polimeri.

Paraben

Paraben je konzervans i jeftiniji oblik kemikalije koji se često koristi u prehrambenim, kozmetičkim i farmaceutskim proizvodima radi produljenja roka trajanja proizvoda. Kao i štetni polimeri, može prouzročiti rak dojke i ostale zdravstvene tegobe. Često se na deklaracijama ne mogu pronaći prikladne oznake parabene, već su često zakamuflirane pod imenima: ethyl, butyl, methyl i propyl. Parabeni su česti sastojci u šamponima, gelovima za brijanje, šminki, pasti za zube ili hrani.

Recikliranje

Pojam recikliranja (https://hr.wikipedia.org/wiki/Recikliranje) odnosi se na ponovno korištenje otpadnih materijala prenamjenom ili barem u većoj mjeri (60%) recikliranjem i iskorištavanjem za prvobitnu namjenu ili kao sekundarni i tercijarni proizvodi. U tu svrhu potrebno je sortirati otpad na plastični, papirnati, metalni, staklo, biorazgradivi, štetni i ostali komunalni otpad. Različiti materijali se različito recikliraju pa se tako staklo i metal (aluminij i čelik) mogu beskonačno puta reciklirati, papir do sedam puta, dok plastika samo nekoliko puta (svaki puta gubi na kvaliteti). Osim starih baterija, akumulatora, EE (elektroničkog) i građevinskog otpada, možete reciklirati i druge materijale. Detaljan popis saznajte ovdje (https://www.cistoca.hr/info-centar/najcesca-pitanja-gradjana-41/kako-ispravno-odvajati-otpad/1489).

Srpanj bez plastike

Plastic Free July (https://www.plasticfreejuly.org/) ili „Srpanj bez plastike“ je globalni pokret nastao u Australiji 2011. godine koji se danas obilježava u preko 177 zemalja u svijetu. Obilježava se tijekom srpnja tako da se, kao što i sam naziv govori, odreknemo korištenja jednokratne plastike (u što većoj mjeri je moguće). Ovo se posebno odnosi na upotrebu plastičnih vrećica. Cilj je podizanje svijesti pojedinca o štetnom utjecaju plastičnog otpada s obzirom na to da ono prema izvješću Svjetske organizacije za zaštitu prirode čini čak 95% ukupnog otpada koje pluta morima i oceanima.

Sulfati

Sulfati su saponifikatori koji omogućuju bolje pjenjenje u proizvodima kao što su šamponi za kosu ili sapuni. Sulfati jako dobro privlače vodu i ulje te tako učinkovito uklanjaju nečistoću, ali ujedno i dobre sastojke koji su bitni za zdravlje kože. Kako time narušavaju ravnotežu normalnih ulja na koži i kosi odnosno pH balans, njihova upotreba u proizvodima je štetna. Mogu izazvati alergijske reakcije, dermatitis i mnoge druge probleme.

Silikon

Silikon je vrsta dobrog plastičnog polimera odnosno sintetička guma koja se dobiva iz silicij dioksida. Kako se silicij dobiva iz pijeska, u konačnici silikon čini prirodniju vrstu materijala. Vrlo je otporan te ima neprianjajuće, inertno i nereaktivno svojstvo. To znači da ne reagira niti ispušta štetne tvari kod zagrijavanja, čak niti u dodiru s kiselim ili masnim namirnicama. Otporan je na temperaturu u rasponu od -60 do +240 °C pa posuđe od silikona može ići direktno iz pećnice u zamrzivač. Čak i kad se prekorače te temperature, silikon se ne topi niti ispušta toksičnu paru. Osim toga, jednostavan je za korištenje poput plastike (neprianjajuće svojstvo), fleksibilan i lako ga se održava (čisti). Koristi se za izradu posuda za pečenje, kalupa za muffine, lopatica za kuhanje, valjaka za tijesto itd. te čini dobru ekološku i zdraviju alternativu za plastiku. Više o ovom materijalu pronađite na wikipedia stranici (https://bs.wikipedia.org/wiki/Silikon) ili u našem članku o silikonskom posuđu (https://bioroot.hr/silikonsko-posude-zdravija-alternativa-plastici/).

V-oznaka

V-oznaka označava da se radi o proizvodu izrađenom u skladu s vegetarijanskom i veganskom etikom, a dodjeljuje ju Europska vegetarijanska unija (EVU). Nositelji licence su razne organizacije u Europi, a u Hrvatskoj je to udruga „Prijatelji životinja“ (https://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=2317). Proizvodi koji nose V-oznaku ne smiju uključivati niti jedan sastojak životinjskog porijekla, te cijeli proizvodni proces ne smije ni na koji način ugrožavati životinje što znači da proizvodi nisu testirani na životinjama (cruelty-free).

Veganski proizvod

Veganski proizvod ne sadrži umjetne sastojke niti namirnice životinjskog porijekla (bilo da su potekle od životinja poput kolagena, želatine, hijaluronske kiseline i keratina ili da ih je životinja sama proizvela poput meda, mlijeka, jaja). Veganski proizvodi osim što ne uključuju iskorištavanje životinja za hranu, ne koriste ih niti za izradu odjeće (krzno, vuna, koža, koralji, biseri), ne koriste ih radi etičkih razloga, brige za svoje zdravlje i ekoloških principa. Oznaku za ovakav proizvod dodjeljuje Međunarodno udruženje vegana (Vegan Society https://www.vegansociety.com/).
Veganski proizvod se razlikuje od vegetarijanskog po tome što se odnosi isključivo na biljne namirnice.

Veganuary

Veganuary je spoj dviju riječi na engleskom jeziku Vegan + January koje označavaju veganstvo i siječanj kao mjesec. Veganuary (https://veganuary.com/) je pokret iniciran 2014. godine od neprofitne organizacije iz Engleske kojim se potiče ljude širom svijeta da tijekom siječnja isprobaju (ili trajno usvoje) vegansku (biljnu) prehranu. Cilj ove kampanje je podizanje svijesti o zaštiti prava životinja, očuvanju planeta Zemlje i našeg općeg zdravlja. Do sada je u ovoj inicijativi sudjelovalo više od pola milijuni ljudi diljem svijeta, a pridružuju joj se restorani i prehrambeni lanci kroz širenje svoje ponude veganskih proizvoda. Procjenjuje se da se radi navedenog rezultata uspjela smanjiti emisija ugljičnog dioksida koja je ekvivalent emisiji 450 000 avionskih letova te su spašeni životi više od milijun životinja.

Zero waste koncept

Zero waste (https://www.facebook.com/ZeroWasteCroatia/) u prijevodu s engleskog jezika znači „nula otpada“ i čini svjetski pokret koji promovira život bez stvaranja ikakvog ili minimalnog otpada. Sve što upotrijebimo može proći kroz pet faza iskoristivosti s ciljem da na kraju nema otpada ili se ono može u potpunosti razgraditi. Te faze su ujedno temeljna načela ovog koncepta, a čine ih: odbijanje (kupovine ili korištenja nepotrebnih proizvoda), smanjenje (onih proizvoda koje već koristimo), ponovno iskorištavanje (istih proizvoda), recikliranje (od prenamjene do odlaganja na reciklažna dvorišta) i kompostiranje. Cilj ovog koncepta je poticanje na korištenje održivih materijala (staklo, drvo, metal), izbjegavanje jednokratnih proizvoda (plastične čaše, slamke) ili onih manje kvalitetnih (fast fashion odjeća).